Glencomeragh House je centar za meditaciju i kuća za molitvu koju od 1990. godine vodi katolički Rosminijanski red za ljude svih vjeroispovijesti i one koji je nemaju. Smješten je u slikovitoj dolini između planina Comeragh i vrha Slievenamon, na samoj granici okruga Tipperary i Waterford na jugoistoku Irske. Narudžba za samostalne jedinice za duhovni odmor i kontemplaciju činila se bogodanom za bilo koji arhitektonski biro koji tek počinje s radom, te je ured Arhitekti Bates Maher prihvatio tu ponudu sa sigurnošću i vizijom. Program je izveden iz koncepta poustinia; riječ dolazi od stare ruske riječi za pustinju ili za malu kolibu ili sobu namijenjenu tišini i molitvi. Ono što takvu sobu svakako razlikuje od sličnih je njezina prostorna sofisticiranost i savladavanje lokacije.
 

Tri “pustinje” su postavljene na sjevernom obronku brda koje gleda na glavnu stambenu zgradu imanja iz 19. stoljeća, dok je četvrta, za osobe s fizičkim poteškoćama, nešto udaljenija i nalazi se ispod njih, na obali ustave. Gledano iz velike kuće i njenog prilično zamršenog sustava jezeraca i niskih kamenih zidova tri kolibe se blago nameću značajnim dostojanstvom. Uz svaku jedinicu je drvo srebrne breze, a sve su povezane puteljkom čiji diskretni obris čini luk koji počinje i završava potočićem. Tako dobivena kompozicija daje prividan dojam neizbježnosti, premda su konačni položaji određeni tek nakon što su modeli od šperploče u punoj veličini postavljeni i pomicani po terenu da bi se dobili optimalni vidici i orijentacija.